Emocije
Emocije mogu nastati samo nakon određenog podražaja/stimulansa. Podražaji mogu biti vanjski i unutrašnji. Vanjski podražaji su npr: gubitak posla, rođendan, dobitak na lotu… dok unutrašnji mogu biti razne predstave/predodžbe, misli, promjena u lučenju određenih hormona i/ili neurotransmitera. Ovaj posljednji tip (hormonalni) se odnosi više na neke fiziološke smetnje (npr. simptomi anksioznosti su vrlo slični i kod GAD-a i kod hiperfunkcije štitne žlijezde).
Za nastanak emocija je najbitnija interpretacija situacije. Zamislite sljedeću situaciju: Djevojka sa kojom ste jednom izašli i mislite da ste oboje uživali u izlasku na Vaš sljedeći poziv kaže da ne može, da nije raspoložena za izlazak. Zvučala Vam je pomalo rezervisano. Od načina na koji ćete interpretirati ovu situaciju zavisi koja će se emocija javiti: ako pomislite „OK, umorna je sigurno“ nećete imati jače emocije. Ali ako pomislite „Ne želi sa mnom izaći, nisam dovoljno dobar/zgodan/pametan“, javiće se neugodne emocije tuge, anksioznosti, možda i ljutnje.
Emocije mogu biti ugodne i neugodne. Svaka emocija ima svoju funkciju i to je razlog zbog kojeg nije opravdano govoriti o negativnim i pozitivnim emocijama.
- Strah– emocija koja se javlja kada percipiramo neku opasnost. Opasnost ne mora biti racionalna, npr. možemo situaciju razgovora sa profesorom percipirati kao opasnom (iako nužno ne mora značiti da ćemo biti u opasnosti radi tog razgovora). Neugodna emocija. Anksioznost je bliska strahu ali se odnosi na tjeskobu koju vežemo za anticipaciju negativnih ishoda neke situacije.
- Radost– kada ostvarimo neki cilj ili postignemo uspjeh. Ugodna emocija.
- Bijes/ljutnja/srdžba– javlja se ili kad nam neka prepreka onemogućava postizanje cilja ili kada su neka naša pravila prekršena. Pravila su različita od čovjeka do čovjeka, mogu biti npr. „Jako je ružno lagati“, „Prijateljima treba uvijek pomoći“ i slično. U situacijama kada radi nečega kršimo naša pravila (npr. Slažemo prijateljici da joj lijepo stoji nova frizura kako ne bismo povrijedili njena osjećanja), može se, između ostalih emocija, javiti i ljutnja. Možemo biti ljuti na druge, na sebe i na neke apstraktne stvari (situaciju, sudbinu, nepravdu…). U nekim kulturama (tako i u našoj), ljutnja se smatra nepoželjnom emocijom i učimo od malih nogu da je ne izražavamo, već da je gutamo. To nikako nije dobro. Treba je izraziti na društveno prihvatljiv način, učiti djecu samoregulaciji, kontroli emocija. Ljutnja nije isto što i agresija. Imate pravo biti ljuti ali da niste verbalno ili fizički agresivni prema sebi, stvarima ili drugim ljudima.
- Tuga– javlja se kada pretrpimo neki gubitak osobe ili nečega do čega nam je bilo stalo. Gubitak osobe ne mora nužno značiti smrt osobe, kraj ljubavne veze ili prijateljstva je također gubitak tog posebnog odnosa. Loša ocjena na ispitu je gubitak bolje ocjene.
- Ljubomora– Kada mislimo da voljena osoba voli nekog drugog. Ta interpretacija ne mora nužno biti tačna, bitno je da mi na taj način doživljavamo situaciju. Tada nas ljubav mori.
- Zavist– Kada želimo nešto što neko ima, može biti materijalno (auto, stan, sređen život, novac, mobitel…) a može biti i status, neka sposobnost, vještina, zadovoljstvo… često su ljudi zajedljivi ili zluradi kada zavide.